Jaylah (Star Trek: Beyond)

My next project is a digital drawing of Jaylah from Star Trek: Beyond. It was challenging to some extent, for example her face and techno-mumbo-jumbo equipment, but also pretty simple in some details, such as her hair. Don't judge me, I'm still trying some different styles.

Moj sljedeći projekt je digitalni crtež lika iz ovogodišnjeg filma Star Trek: Beyond. U pitanju je novi lik, izvanzemaljka Jaylah, čime nastavljam crteže inspirirane filmovima koje sam gledao ove ili prošle godine. Bilo je i za očekivati da će Star Trek doći na red, i to ovaj put njegov treći dio, koji sam dosad gledao dvaput (u kinu). Skoro sam i treći put, ali to ću ostaviti kad dođe blueray izdanje i sl.

Naravno da ne moram ništa reći o filmu, jer postoje franšize koje mogu biti i loše, ali ja ću u njima uvijek naći nešto pozitivno jer volim taj izmišljeni svijet i ne mogu biti objektivan. Zato ću ukratko predstaviti proces, koji je već postao poznat, ako pratite moje dosadašnje crteže. Olovka, lineart, osnovne boje, te sve dodatno čime dobijem konačan crtež. Ovaj put sam morao jako puno pažnje posvetiti odijelu i sitnim stvarčicama, tako da sam na kraju zapravo zbrzao kosu i još neke detalje na kojima sam još mogao raditi. Stvar je u tome što se ne mogu odlučiti kakav moj stil treba biti, pa sam ostao zaglavljen između realističnih poza, težnje za stripovskim izričajem i posezanjem za što običnijim rješenjima iz nekih crtića. Ali sve u svemu, ako ste gledali film, Jaylah vam je prepoznatljiva, a sve ostalo su osobne preference (ili nedostatak istih ako vas slični crteži nimalo ne zanimaju).

Ovaj put, eto, stvarno vrlo kratko.

Do crtanja ili nekog drugog kreativnog stvaranja,

Grdi.

Pokéball privjesak od polimerne gline

 Another polymer clay project. It's again a keychain, but this time it's a small Pokéball. I found a tutorial on YouTube and it's really one of the easiest projects I've done so far. 

Kad objavljujem postove, pazim na to da bude jedan crtež i jedan projekt (trenutno nešto od polimerne gline), tako da je ovaj put opet došao red na jedan privjesak za ključeve. Radi se o Pokéball, odnosno lopti kojom se hvataju i čuvaju Pokemoni. Sam proces izrade je vrlo jednostavan, našao sam zanimljive upute na YouTube-u.

Kao što vidite na donjim slikama, naprave se dvije loptice iste veličine, crvena i bijela. E sad, budući da je problem rezati ih, jer bi se zbog mekoće gline izobličile, prvo ih treba ostaviti neko vrijeme u zamrzivaču (yes I know, I was also like WTF, but it actually works!). Nakon toga ih je lakše pravilno izrezati i spojiti, te dok su još ohlađene, provući žicu na koju će se zakvačiti ostatak privjeska. Ovaj put nisam koristio spajalice, već sam nabavio gotove unaprijed napravljene žice baš za takvu primjenu, kao i dijelove za privjesak (eBay, hvala ti na idejama, Hrvatska pošto, gledam te poprijeko zbog svake 4,50 kune koje mi uzmeš za "mali paket"). Za kraj samo treba napraviti crnu crtu oko lopte, te dvije kuglice, jednu veću crnu i manju bijelu, koje se utisnu na jednoj strani lopte.

Nakon pečenja i premazivanja lakom, proizvod izgleda ovako: 

Neki dan sam otkrio kako ukloniti nečistoće koje se pojave na glini nakon oblikovanja (pogotovo na svjetlijim bojama), ali još nisam koristio tu tehniku. Vidjet ću kod budućih radova.

Ovaj put toliko, vidimo se s nekim novim projektom,

Grdi

Quicksilver vs Quicksilver

Quicksilver vs Quicksilver! X-Men vs Avengers! Fox vs Marvel/Disney! Peters vs Taylor-Johnson! Two movie versions of the same Marvel character. Which one is your favourite?

Nisam spominjao nikakav rok za svoje radove, ali to ne znači da ih nemam, barem one zamišljene. Recimo da se radi o crtežu po tjednu, ali ako dobro brojite, danas je utorak i tek sad objavljujem prošlotjedni projekt. Ali to je život, prave obveze su bitnije od hobija i za njih ima vremena tek kad se riješi sve ostalo.

Evo, napokon nešto od Marvela, što je vjerojatno i očekivano od mene. Radi se o dvije filmske verzije strip-junaka Quicksilvera (speedstera kao odgovor na DC-ovog Flasha), mutanta (koji to nije) i jednog od blizanaca (koji to nije). Kako misliš "nije", pitate se? Duga je to priča i ovom prilikom ne mislim (previše) potrošiti vremena na to. Recimo samo da je lijevo Foxova verzija iz franšize X-Men, a desno Disneyeva iz franšize Avengers. Radi se o filmskim pravima koje Marvel ima (ili nema) - Fox ga smije koristiti kao mutanta, Magnetovog sina iz X-Men stripova, a Marvel/Disney kao jednog od mlađih Osvetnika iz Avengers stripova. Meni je draža verzija iz Avengersa, jer je bliža originalu, iako to nije uvijek uvjet niti najbolje rješenje s nekim likovima. No, bez obzira na sve, iskoristio sam priliku da nacrtam obje verzije, pa voilà! :-)

Kao i dosad, ispod vam predstavljam neke etape procesa kroz koje je prošao ovaj crtež. Naravno da je to mnogo kompliciranije, ali podijelio sam na olovku, lineart i osnovne boje. Nakon toga još slijedi sjenčanje i razni efekti kako bi se došlo do konačne verzije.

Nadam se da vam se svidjelo, kao što sam se ja zabavljao crtajući. A sad na novi projekt, nema previše čekanja i odmaranja.

Grdi

Meowth od polimerne gline

Another polymer clay figurine. This time it's Meowth, one of the most famous or recognizable Pokémon. I'm not really satisfied with the final product, but I believe I learn more and more with every new project. Size: 6 cm (2.36 in)

Novi projekt je, kao što vidite, Meowth, jedan od najpoznatijih Pokemona. Budući da mi je ovo treća figurica od polimerne gline (drugu još nisam objavio na blogu, ali hoću s vremenom), mislio sam da će ići lakše, ali nisam baš najzadovoljniji kako je na kraju ispalo. Prvo, nisam zadovoljan izborom boja. Trebao sam početi s bijelom i onda umiješati žutu ili čak dio smeđe (budući da je u nekim verzijama Meowth svijetložut, a negdje krem), ali kad sam već sve pripremio ovako, nisam se više htio vraćati na početak. Drugo, iako sam stalno prao ruke (budući da ima i crne boje, koja ostavlja tragove), ispao je nekako... prljav, mrljav, ne znam. Vidio sam da postoji nekakva metoda šmirglanjem nakon pečenja, ali to ću još morati provjeriti. I treće, nije baš sve idealno oblikovano, prvenstveno zbog toga što se masa lako oblikuje i dok na jednoj strani figurice popravljate jednu stvar, moguće je da s druge strane prstima upropastite nešto drugo. No, ovaj put sam isprobao koristiti neke nove metode, što bi u budućnosti moglo ispasti dobro, kad se čovjek jednom navikne.

Kao što možete vidjeti na slikama, opet sam koristio alufoliju kako bih uštedio na polimernoj glini (napravi se loptica ili sl., pa se omota slojem gline, umjesto da se potroši glina za cijelu glavu ili trup). Ovaj put sam prvi put koristio i žicu koja bi trebala učvrstiti dijelove koji "strše", kako se kasnije ne bi lako slomili. Tu sam se snašao tako što sam koristio spajalice (nisam kupovao kolut žice i sl.,). Još jedna korisna metoda je i povremeno hlađenje ili smrzavanje nekih dijelova, jer kod tako sitnih dijelova (cijela figurica ima 6 cm) može doći do stapljanja detalja dok oblikujete. Zato sam morao smisliti i red kojim ću što dodavati, kao što se vidi na predzadnjoj slici - unaprijed napravljeni detalji za stopala, uši, oči itd. Kao što sam već rekao, na kraju je ipak ispalo malo mrljavo, ali vjerujem da za treći pokušaj i nije toliko loše.

Nakon svega, figura se peče 30 minuta na 110 stupnjeva i zatim premaže lakom nakon što se osuši. Tu je i kratak video o ovom projektu, da vidite kako to zapravo izgleda kad je sve gotovo:

Do idućeg puta,

Grdi

Harley Quinn

My version of Harley Quinn from the comics and the movie Suicide Squad. The pose is reference to the action figure from the video game Batman: Arkham Knight and the look is inspired by the digital artist Jeremy Roberts and his covers for DC's Suicide Squad. It's not that I didn't like her pink and blue design from the movie, but I'd rather see her in any version of her classic red and black costume.

Znam da je čudno da kao zagriženi Marvelite nisam nacrtao nešto iz njihovih franšiza, ali igrom slučaja odlučio sam se za DC-evu heroinu (?) Harley Quinn iz nedavnog kino-hita Suicide Squad. Neću ulaziti u to koliko je film bio hit ili ne (o tome se i dalje vode rasprave na internetu), već me je zaintrigirala sama Harley, budući da je to jedan od likova kojeg također znam od prije, pa me zanimalo kako će je "prebaciti" na veliki ekran.

Za one koji baš ne poznaju stripove, a gledali su ovaj film, bit će čudan izbor boja i općenito njen izgled na mojem crtežu, ali radi se o tome što su crvena i crna boja, te kostim poput dvorske lude oduvijek bili njen zaštitni znak. Film je krenuo u jednom gotovo potpuno drugom smjeru, odlučivši se za ružičastu i plavu kombinaciju, ali ja sam ovdje pokušao nekako spojiti oba svijeta, ubacivši nekoliko detalja iz filma (ogrlica Puddin, palica, mrežaste čarape i sl.). Poza je neobična i pomalo neprirodna zbog toga što mi je referenca bila lutka (action figure) Harley iz video igre Batman: Arkham Knight, a što se tiče većeg dijela izgleda, za to je zaslužan digitalni crtač Jeremy Roberts i njegov rad za naslovnice stripa Suicide Squad.

Kad govorimo o procesu, moram priznati da je bilo naporno, prvenstveno zbog osobnih obveza, ali i želje da svaki detalj bude savršen. Na konačnom proizvodu se to ne primijeti toliko, ali na originalnom se vidi svaka sitnica, od bljeska u zjenici oka do svijetlih i tamnih tonova na mecima. Mnogi vjerojatno na to neće reagirati, ali samo ja znam koliko sam vremena uložio na detalje koji se u konačnici izgube. Za kraj evo tri stupnja koja prolazim svaki put kod crtanja (olovka, lineart, osnovne boje) prije nego što ubacim svjetlo/sjenu i efekte za završni crtež:

Do idućeg ctreža ili projekta,

Grdi

Kapa inspirirana Kapetanom Amerikom

Cap's cap! :-) A cap inspired by Captain America, or loosely based on motives from Marvel's comics and movies. Very simple and inexpensive: an ordinary blue cap and some sewing skills. I wore it at this year's Marsonikon (Sci-fi & Comic Con in the nearby city) and it seemed that nobody really noticed it even though I paired it with my Captain America T-shirt. But still, it's a little project I'm proud of.

Često idem na SFeraKon (znanstveno fantastična konvencija u Zagrebu) i dosad su mi popratni rekviziti najčešće bile majice koje imaju neke veze s temom konvencije. Nikad nisam mislio da ću se zainteresirati za cosplay, iako postoje planovi za ubuduće, ali o tome nekom drugom prilikom. No, ove godine, kad sam nakon toga išao na Marsonikon (manja SF konvencija u Slavonskom Brodu), odlučio sam napraviti prvi korak prema tome, ili barem nešto upadljivije nego inače. Radi se o vrlo jednostavnom projektu izrade kape inspirirane kostimom Kapetana Amerike.

Jedino na što sam morao potrošiti novac bila je plava šilterica, koju sam povoljno našao na lokalnoj tržnici. Trebao mi je bijeli materijal za izradu poznatog slova "A" i dva mala krila koja idu sastrane, konac, igla, plavi flomaster i malo strpljenja. Za materijal sam iskoristio staru bijelu majicu, a sve ostalo sam također već imao. Neću opisivati sam proces šivanja, samo moram spomenuti da je bilo pokušaja i pogrešaka, pa mi je ipak trebalo malo više vremena od planiranog.

Na kraju sam kapu kompletirao svojom majicom Kapetana Amerike, pa iako se ne radi o klasičnom cosplayu, mislim da je poruka bila jasna. No, za razliku od Zagreba u kojem sam jedan od dana nosio majicu s logom Hydre (izmišljena organizacija iz Marvelovih stripova) i ljudi su me zaustavljali i čak se slikali sa mnom, u Slavonskom Brodu nitko nije reagirao na moj pokušaj asocijacije na Kapetana Ameriku. Bit će da su svi bili Hydrini infiltrirani agenti! :-P

U svakom slučaju, to me nije obeshrabrilo i dokle god budem imao ideja, izrađivat ću nešto što će meni značiti, bez obzira na to kako okolina reagira ili shvaća li uopće o čemu se radi. Kao što sam već spomenuo, u planu je nešto veći projekt za SFeraKon i vjerujem da reakcija neće izostati.

Za kraj, evo još nekoliko slika kape:

Do idućeg puta,

Grdi

Privjesak za ključeve inspiriran talijanskim motivima

The first thing I made with polymer clay was this keychain inspired by Italy (pizza on the one side, the Italian flag on the other). It was once again a birthday present for a friend who likes everything Italian, so I thought this would be a good idea, as well as my first practice in sculpting something with polymer clay.

Čim dođe srpanj, to znači samo jedno! Ljeto? OK, ali ne. Kupanje? Pa dobro, hajde, ali nije ni to. Godišnji odmor? Uh, dobro, ali nisam mislio ni na to. Radi se o gomili rođendana koje slavimo iz vikenda u vikend. Ne znam što je to bilo toliko čarobno devet mjeseci prije srpnja (nudge-nudge, wink-wink), ali to je mjesec s najviše rođendana za koje znam.

Počeo sam pratiti YouTube isječke o modeliranju polimernom glinom i nekako me to zainteresiralo. Dosad sam već svašta radio raznim metodama, samo da je nešto maštovito, svakakvi crteži, puno toga pokušao izraditi, pa zašto ne bih i to? Kao što ste vidjeli, u međuvremenu sam radio i neke zahtjevnije figurice, ali ovo je bio prvi pokušaj. Sam proces se može vidjeti na slikama ispod:

Dakle, napravio sam jedan krug s pizzom, drugi s talijanskom zastavom, spojio ih, stavio metalnu iglu za privjesak (zapravo sam je napravio od spajalice), te stavio peći prema uputama. Nakon toga sam prelakirao i to je bilo to.

Kasnije sam nastavio, dakle, sa kompliciranijim stvarima i imam ih još nekoliko u planu, ali o tom potom. Što god napravim, objavit ću ovdje, kao i crteže i još kojekakve "drndarije" koje mi usput padnu na pamet.

Toliko od mene, vrijeme je da se dalje krene! ;-)

Grdi

Halloween project 2015

My Halloween project for 2015. I wanted my mask to be scarier than last year and I guess I succeeded. It was a long process, with more parts and elements, but I also wanted it to be as cheap as possible and look great at the same time. Taking everything into consideration, I'd give it 4 out of 5 points.

Nakon priličnog uspjeha maske za Noć vještica iz prethodne godine (vidi ovdje), ohrabrio sam se malo zakomplicirati stvari. Opet sam koristio papier-mâché tehniku, a ovo je popis potrebnih materijala: alufolija, novinski papir, brašno, ljepljiva traka, karton, balon, ljepilo (pištolj za vruće lijepljenje), kuhinjski papir (ubrus), akrilne boje, dvije cjediljke za čaj, stari telefonski kabel, stara crna majica, crne rukavice, dvije deke od flisa. Ovako je na kraju ispala cijela maska:

Kao što se vidi, bilo je potrebno više od  dva glavna dijela (maska i rukavice). Iskoristio sam staru crnu majicu koju sam zašio tako da se vide samo oči i nosio je ispod maske, te dvije deke od flisa koje sam spojio sigurnosnicama (zihericama) tako da je jedna bila sprijeda, a druga straga. Njih sam poslije odvojio, oprao i sad se mogu ponovo koristiti za nešto drugo. Recikliranje i praktičnost u svemu! Što se tiče izdataka, imao sam sreću da je u Emmezeti bila akcija na flis deke, rukavice su najjeftiniji model iz Kika, a cjediljke za čaj sam relativno povoljno našao u Pevecu.

Izrada maske

Prvi dio izrade maske je jednak kao i onaj godinu prije. Uz pomoć alufolije odredite konture lica, izrežete mjesto za oči (cjediljke za čaj), postavite na balon veličine vaše glave i počnete lijepiti trake papira umočene u smjesu brašna i vode. Ostaviti da se suši (zbog ovog procesa je bolje sve ovo početi što ranije, a ne u zadnji tren, jer ima puno sušenja i eventualnog popravljanja).

Kad se maska u ovoj fazi stvrdnula, zalijepio sam cjediljke na mjesto za oči. Odmah sam iskoristio i drške tako što ih nisam uklonio, već blago savio i ostavio da strše poput ticala i sl. Jedina razlika od prošle maske je ta što sam ovaj put koristio pištolj za vruće lijepljenje i mislim da se više ne bih vraćao na neka druga ljepila. Jako volim koristiti i onu žutu ljepljivu traku za građevinske radove. Pomaže kad nešto trebate oblijepiti, a i lako se odljepljuje ako treba. Zatim su uslijedili detalji poput stare crne telefonske žice da dobijem efekt kao iz Predatora, te izrada malih grba i "nepravilnosti" na "lubanji" poput neke od rasa iz Zvjezdanih staza. To je bilo vrlo jednostavno - napravio sam kuglice, trakice i kljun od alufolije i zalijepio ih na određena mjesta na maski.

Zatim sam sve još jednom prekrio papirom već spomenutom tehnikom i ostavio da se osuši. Kad je maska bila potpuno suha (mislim da morate pričekati barem jedan dan), još jednom sam je istom tehnikom obložio bijelim kuhinjskim ubrusom zato da bi se moglo lakše crtati po njoj. Naravno, prije toga se opet mora dobro osušiti. Zatim odaberete boju za svoje "stvorenje" - ja sam opet uzeo kombinaciju kao i godinu prije toga, crveno-crnu. Iako maska izgleda poput nekog kukca, htio sam da ima "mesnati" izgled, kako bi djelovala strašnije. Koristio sam akrilne boje i prvo sam sve obojao u crveno, a zatim sam jako razrijedio crnu i samo vukao poteze po rubovima ili dijelovima koje sam želio istaknuti. Same cjediljke sam prebojao crnim flomasterom za sve površine i uopće nije smetalo za gledanje kroz njih.

Izrada rukavica

Dok sam deke koje sam koristio kao plašt mogao reciklirati, rukavice sam morao nepovratno uništiti. Koristeći papir-maše metodu napravio sam velike "nokte" u koje su mogli stati prsti, također sam ih obojao crvenom i rubove crnom akrilnom bojom. Zatim sam u njih natiskao ljepila (koje se može koristiti za tekstil) i stavio ih na prste rukavice. To može ispasti malo neuredno, jer morate paziti da vam i prsti ne ostanu zalijepljeni, a opet ne smijete dopustiti da se sve iznutra zalijepi pa da ih ne možete navući kasnije.

Konačan dojam

Dobra strana ove maske je ta što se zapravo više radi o kacigi koja pokriva gornji dio lica, tako da su vam nos i usta slobodni ako želite razgovarati, jesti ili piti. Jedino što svaki put morate podići tu majicu koju imate preko glave (jedini prorez je za oči), ali nije toliki problem ako ostavite malo više prostora. Što se tiče ostatka odjeće, možete nositi crnu majicu, crne hlače i crne cipele. I, naravno, paziti da deke ne budu predugačke, kako se ne bi vukle po podu (osim ako to baš želite).

Negativna strana je ta što je u njoj frakking pre-vru-će! Ako nosite naočale (što je izvedivo, budući da u maski iznad nosa i čela imate dovoljno mjesta zbog velikih "očiju"), onda je situacija još gora, jer se stalno magle. Čak i bez toga dovoljno je da se počnete znojiti po licu ili vas oči počnu peći, a ne možete si pomoći, pogotovo ako imate one rukavice. Zato sam tijekom večeri skinuo jednu rukavicu i tu ruku sakrio ispod plašta, a onda s drugom možete glumatati, mahati, što god... I na kraju večeri sam shvatio još jednu praktičnu stranu ove maske - bila je to maska 2in1! Kad sam skinuo "kacigu" i majicu koja mi je bila na glavi, zbog plašta, odnosno "odijela" mnogi su mislili da sam - svećenik!

Ocjena: 4/5 (samo zbog vrućine i znojenja - na to nisam računao tijekom izrade).

I za sam kraj ovog podužeg posta moram priznati da ne bih uskoro pokušavao nešto slično. Što se tiče ove godine, najbolje što sam mogao smisliti je Winter Soldier, što bih kao strastveni Marvelite volio izvesti, ali to onda nije strašna maska za Noć vještica, već cosplay. U svakom slučaju, vremena još ima, kao i radova ili projekata koje još mogu objaviti na ovom blogu.

Do čitanja,

Grdi

Rey & BB-8 (Star Wars VII: The Force Awakens)

My first try at digital drawing in more than eight months. Although it wasn't an easy project (as I had expected it to be), I hope it will make me create more. It's not that I don't have ideas - I'm just too lazy to start. So, here goes nothing...

Kao prvi crtež na ovom blogu izabrao sam motiv koji mi se mota po glavi otkako sam u prosincu prošle godine pogledao film Star Wars VII: The Force Awakens... više puta, naravno. I da, računica ne laže, trebalo mi je više od osam mjeseci da napokon nešto nacrtam! Obećao sam da će sljedeći post biti crtež, a nisam htio objaviti nešto staro, tako da je ovo prilično potrajalo. Nadam se da ubuduće neće proći puno vremena od ideje do realizacije. A onda, kad sam počeo, naišao sam na probleme za koje sam mislio da su daleko iza mene. Naime, jedno je imati ideju, a drugo je nacrtati nešto što sam dosad tek rijetko crtao. Mnogi elementi u ovom crtežu su mi predstavljali problem i trenutno je ovo najbolje što mogu ponuditi. Tražeći nekakav svoj stil, zarobljen sam između mogućnosti za jednostavnim črčkarijama i želje za složenim remek-djelima. Na kraju se odlučim za neka previše jednostavna rješenja, nedostojna jednog umjetnika (u mojem slučaju, bolje rečeno "hobista") i jedino što mi nakon objavljivanja preostaje je očvrsnuti i oglušiti se na neizbježne kritike. Jednu od najboljih metoda sam pokupio od jedne prijateljice - na prigovor hladnokrvno odgovori: "Baš je tako i trebalo ispasti".

Što se samog motiva tiče, tu su glavna junakinja Rey i droid BB-8 iz gore spomenutog filma. Prvo sam sve nacrtao rukom, skenirao i u kompu precrtao u lineart. Nakon toga slijedi bojanje u layerima, sjene i još poneki dodaci. Obećajem da se ubuduće neću (previše) žaliti, ali sam proces je prilično dugo trajao, čak i za ovako relativno jednostavan crtež, pogotovo zbog različitih materijala odjeće. Približan proces možete vidjeti ovdje:

Do idućeg posta, treba vježbat' dosta! ;-)

Grdi