Hobotnica od polimerne gline

I made this polymer clay figurine a while ago, but I decided to finally publish it. It was supposed to be a present (that was sadly never delivered) and it was actually my third try with polymer clay.

Kao što sam jednom na početku ovog bloga obećao, napokon objavljujem figuru hobotnice od polimerne gline koja je nastala kao treći pokušaj rada s ovim materijalom (nakon privjeska za ključeve s talijanskim motivima i figure Jacka Skellingtona). Također je u pitanju poklon, ali nikako da nađe put do vlasnika kojem je namijenjen, a svakako sam je želio prikazati jer sam jako zadovoljan i ponosan kako je ispala za rani pokušaj modeliranja. Nadam se da će ipak naći svoje mjesto koje joj pripada. ;-)

Sam proces možete vidjeti na slikama dolje. Radi uštede materijala, ponovo sam se poslužio alufolijom koja je bila osnova za glavu hobotnice. Ostatak projekta također nije bio previše složen. Osnovne boje bile su ljubičasta, bijela i malo crne i smeđe. Bijela je poslužila za priljepke s donje strane krakova i pjege na glavi, koji daju malo detalja inače jednostavnom dizajnu, a crna je bila za oči, smeđa za također pojednostavljen brodić s jedrom.

Što se tiče postolja, iskoristio sam proziran poklopac od pakiranja sira (kao što jednom prilikom rekoh, kod mene nema bacanja, za skoro sve se s vremenom nađe kreativna primjena), te na njega nalijepio ukrasne kamenčiće, kao što se može vidjeti na idućoj slici:

No, priča tu nije gotova, jer i za to imam anegdotu poput one o izopropilnom alkoholu (samo ovaj put bez terorista), ali glavnu ulogu ovdje ima - epoksidna smola! Znači, rezultat je trebao biti potpuno drukčiji od ovog što vidite i puno složeniji. Kao i kod nabave već spomenutog alkohola, tako je "zaštekalo" i kod nabave te smole. I dok se u svojim tutorialima Amerikanci razbacuju zvučnim imenima tih njima očito lako dostupnih proizvoda, kod nas za svaku sitnicu moraš obiti desetak pragova, povući stotinjak rukava i platiti tisuću kuna. Na kraju sam razmislio o svemu i osmislio ovo što vidite pred sobom i nije mi nimalo žao.

Na kraju, ako vas zanima još koji detalj, za bolji uvid u gotov projekt snimio sam kratak i ne odveć kvalitetan video uradak, koji možete pogledati ovdje:

Meowth od polimerne gline

Another polymer clay figurine. This time it's Meowth, one of the most famous or recognizable Pokémon. I'm not really satisfied with the final product, but I believe I learn more and more with every new project. Size: 6 cm (2.36 in)

Novi projekt je, kao što vidite, Meowth, jedan od najpoznatijih Pokemona. Budući da mi je ovo treća figurica od polimerne gline (drugu još nisam objavio na blogu, ali hoću s vremenom), mislio sam da će ići lakše, ali nisam baš najzadovoljniji kako je na kraju ispalo. Prvo, nisam zadovoljan izborom boja. Trebao sam početi s bijelom i onda umiješati žutu ili čak dio smeđe (budući da je u nekim verzijama Meowth svijetložut, a negdje krem), ali kad sam već sve pripremio ovako, nisam se više htio vraćati na početak. Drugo, iako sam stalno prao ruke (budući da ima i crne boje, koja ostavlja tragove), ispao je nekako... prljav, mrljav, ne znam. Vidio sam da postoji nekakva metoda šmirglanjem nakon pečenja, ali to ću još morati provjeriti. I treće, nije baš sve idealno oblikovano, prvenstveno zbog toga što se masa lako oblikuje i dok na jednoj strani figurice popravljate jednu stvar, moguće je da s druge strane prstima upropastite nešto drugo. No, ovaj put sam isprobao koristiti neke nove metode, što bi u budućnosti moglo ispasti dobro, kad se čovjek jednom navikne.

Kao što možete vidjeti na slikama, opet sam koristio alufoliju kako bih uštedio na polimernoj glini (napravi se loptica ili sl., pa se omota slojem gline, umjesto da se potroši glina za cijelu glavu ili trup). Ovaj put sam prvi put koristio i žicu koja bi trebala učvrstiti dijelove koji "strše", kako se kasnije ne bi lako slomili. Tu sam se snašao tako što sam koristio spajalice (nisam kupovao kolut žice i sl.,). Još jedna korisna metoda je i povremeno hlađenje ili smrzavanje nekih dijelova, jer kod tako sitnih dijelova (cijela figurica ima 6 cm) može doći do stapljanja detalja dok oblikujete. Zato sam morao smisliti i red kojim ću što dodavati, kao što se vidi na predzadnjoj slici - unaprijed napravljeni detalji za stopala, uši, oči itd. Kao što sam već rekao, na kraju je ipak ispalo malo mrljavo, ali vjerujem da za treći pokušaj i nije toliko loše.

Nakon svega, figura se peče 30 minuta na 110 stupnjeva i zatim premaže lakom nakon što se osuši. Tu je i kratak video o ovom projektu, da vidite kako to zapravo izgleda kad je sve gotovo:

Do idućeg puta,

Grdi