Bad Education

I'm interrupting my regular schedule to post my poem inspired by the divergent runner maze hunger games of thrones at my workplace. 😒

This poem is also dedicated to some of the best people I've ever had honour to share the trials and tribulations of this clusterf*** of a job with. Others may attack you and try to cancel you, but as long as your heart is pure and your fight is just, you are the winners in my book. 🏆

BTW, although it wasn't my initial intent, this post conveniently coincided with the Croatian educators and scientists' protest against the Government's new regulations. I guess the s*** hit the fan on multiple fronts.

Oda mojem zvanju

Svanulo je! Nova nada?
Nipošto, to tek je mora!
Budan jesi, al' se boriš
Stalno protiv istog stvora.

Rekoše: "Učitelj budi,
Plemenito to je zvanje",
Ne slutivši da to znači
Od makovog zrna manje.

Samo ako glavu spustiš,
I šutke naredbe pratiš,
Mozak ostaviš na paši,
Radni vijek bezbrižno kratiš.

Ak' pamet i srce imaš,
Zmajeve pokorit' sanjaš,
Bolje ne laćaj se mača -
Samo slijepu pravdu ganjaš.

Najboljem se uvijek nadaš,
Duša mlada i zelena,
A onda stop! Nenadano
Izbace te iz pelena.

Demoni se nadređeni
Krajem kolovoza bude;
Pristaješ na sve obveze -
Naređuju, ništ' ne nude.

Kažu, satnica ti puna,
Trpi i odbaci inat -
Na stolu će kruha biti
I za kredit moraš imat'.

Kome se navečer molit'?
Njima, što su iznad tebe,
Što pak sudbu tvoju kroje?
Pokorit' se, izdat' sebe?

Crnom vragu dušu prodat' -
Unutar te drži stranka;
Al' ak' nisi u tom krugu,
Onda si odbačen vanka.

Bolna spoznaja te tišti
Da za njih sve to je igra -
Ipak, častan, vrijedan nećeš
Za njih plesat' kao čigra!

Očekuješ trunku nade,
Mrvu ljudskosti, poštenja,
Jurišaš na vjetrenjače -
Pritom nema razrješenja.

"Ne grist' ruku koja hrani",

Mnogi će ti savjet dati,
Ali kako kad nad tobom
Despotska se šaka klati?

Izgubljen u svojoj muci
Misliš, sad ću otkaz dati,
Pred sam čin ipak se slomiš -
Okreni se, poslu vrati!

I kad opet oglasi se
Školsko zvono za početak,
Ulaziš, ostavljaš nadu,
Slijedi pameti svršetak.

Svakog jutra moraš prići
Tome grobu svoje sreće;
U očima rijeka suza,
U rukama suho cvijeće.

Prosiš barem mrvu hvale,
Al' nje nema, samo vike;
Netko drugi, podobniji,
Pokupi sve lovorike.

Zbog nepravde stalno brojiš
Vlas manje il' sijedu više,
Doktor daje bolovanje,
Neki novi lijek ti piše.

Dosad nisi im'o ruže,
Nit' će možda sutra cvati,
Odi, nemoj dočekati
Ovo groblje svojim zvati.

No, i dalje tragično je
Što iza tebe postoje
Horde mladih da zasjednu
Na nesretno mjesto tvoje.

Uporno se priča vrti,
Čudovište tak' se hrani,
Naivnima koji su za
Kolo strave odabrani.