My first drawing for this year is also some kind of a statement or a shout-out to the "Peter Pan generation". Let's bring out our inner child and never grow up, no matter what other people say.
Sindrom Petra Pana ili Petar Pan generacija su pojmovi koji označavaju ljude koji ne žele odrasti i ponašati se u skladu sa svojim godinama. Nisam siguran u kolikoj mjeri bi se ovo moglo odnositi na mene, ali prepoznajem se u puno primjera, pa sam odlučio svoj prvi ovogodišnji crtež posvetiti upravo ovom... hm, problemu?
Nisam siguran kako bih ovo nazvao, ali sve manje mislim da je problem. Kao i svaki optuženik (jer ne d'o Bog da si u našem društvu drukčiji od ostalih), i ja ću se pokušati obraniti od ovakvih optužbi iznoseći svoja uvjerenja i primjere. Zanimaju me dostignuća u tehnologiji kojih, logično, nije bilo kad sam ja bio mlađi. Puno toga je lakše i dostupnije, pa zašto bi se samo klinci zabavljali? Nisam ni mogao zamisliti da ću moći stvarati ovakve crteže dok sam kao klinac crtao flomasterima i drvenim bojicama. Sad mi olovka treba samo za skicu, sve ostalo mogu obaviti digitalno. Ne tvrdim da onakvi crteži nisu imali svoju vrijednost ili značenje, ali zbog napretka tehnologije osjećam se posebno ponosno kad završim ovakav crtež.
Video-igre su puuuno naprednije od prijašnjih, iako nikad neću zaboraviti Commodore 64, koji mi je pogotovo uljepšao djetinjstvo. Doduše, nisam neki gamer, odnosno najveći su mi doseg video-igre preko pametnih telefona, ali ako bih želio nešto više, ne bi bio problem nabaviti neku igraću konzolu ili bolji kompjuter ili što već. Sad zarađujem i mogu si sam kupiti nešto, a ne moliti roditelje i sl.
Kad smo već kod kupovine, također volim povremeno kupiti neku manje ili više korisnu stvar preko interneta. Prošle godine su me zainteresirali i neki drugi oblici kreativnog izražavanja, pa sam lako mogao kupiti sve što mi treba za oblikovanje polimernom glinom ili pištolj za vruće lijepljenje itd.
Kad smo kod interneta, također mogu napokon doći do stripova koje nikad nisam imao prilike čitati (ne kažem da stripovi iz mojeg djetinjstva nisu imali čari, ali sad mogu nabaviti i neka novija izdanja). Slično je i sa serijama i filmovima, koji se - čak i ako je problematično skidati torrente - mogu do unedogled gledati na servisima poput Netflixa. K tome, CGI je toliko napredovao da se danas u filmu, ako ne tražite preduboku priču, a volite specijalne efekte, mogu stvoriti nevjerojatne i nezamislive stvari kakvih prije niste mogli vidjeti.
I onda odjednom shvatite da, umjesto da starite, pomlađujete se na način koji najčešće ne odgovara okolini, jer ona od vas očekuje nešto drugo. Vi zapravo idete u krivom smjeru, što se protivi nekakvom zamišljenom tijeku koji je izmislila većina oko vas. Dugo sam se borio s time, pa i još uvijek se borim, ali ipak mi je sve lakše okrenuti leđa njihovim predrasudama i činiti dalje po svom. Na kraju krajeva, nikoga ne vrijeđate ili ozljeđujete (iako je i to nekima upitno), a pritom radite na tome da vi budete sretni. Nije li, na kraju krajeva, to bit svega?
Što se tiče crteža, opet objavljujem WIP na kojem možete vidjeti četiri najbitnija koraka u nastanku digitalnog projekta poput ovog. Nadam se da sam postigao i određenu razinu komičnosti stavljanjem "starog konja" u odijelo Petra Pana. :-D
Do idućeg bloga i crteža (ili projekta)!
