Zanimanje: digitalni ilustrator

Kad sam kao klinac u osnovnoj školi iz likovnog odgoja dobio zadatak nacrtati što želim biti kad odrastem, godinama sam crtao sebe pred slikarskim stalkom. Svi su se divili slici, ali ne i ideji iza nje. Tko uopće želi biti slikar? Kakva je to budućnost? I dok su ostali crtali policajce i vatrogasce, moje slike su uvijek bile s kistom u ruci.

Skočimo tridesetak godina u budućnost - radim "svakodnevan" posao koji nema veze s crtanjem. Toliko o mojem dječačkom snu! Ipak, uzevši sve u obzir, u ono vrijeme nije ni moglo drukčije, a i većina će vam reći da je bolje da danas šutite i budete sretni što uopće radite. I tako je moj san ostao samo to, iako dosta toga što me u prošlosti zaokupljalo danas radim iz hobija, kao što možete vidjeti i na ovom blogu.

Jedan od razloga zašto nisam potpuno nezadovoljan ishodom situacije je i taj što, iako imam neku vrstu talenta, zapravo ne posjedujem ono nešto što bi me razlikovalo od gomile ostalih, koji također imaju umjetničku crtu koju nisu istražili ili pretvorili u nešto prepoznatljivo. Većina njih radi obične poslove, a pritom iz hobija nešto crtaju, izrađuju, stvaraju. Među njima su i neki moji prijatelji, čiji hobiji i skriveni talenti su me ugodno iznenadili. Tko sam onda ja da tražim nešto više od toga?

I onda se, nakon svih tih godina, dogodio SFeraKon 2017 i predavanje "Digitalna ilustracija - Uvod, razvoj i napredak", koje je održala digitalna ilustratorica Kristina Bilota. Znate li onaj osjećaj kad godinama pokušavate otkriti što više možete o polju koje vas zanima, prvi samostalni pokušaji, prvi tutoriali i osjećaj izgubljenosti jer zapravo ne znate što činite? Imam osjećaj da bi mi još dva desetljeća prije slično predavanje i informacije koje sam dobio puno više pomogli i usmjerili me u nekom drugom pravcu. S druge strane, kažu da nikad nije kasno, pa naravno da sam zahvalan što sam ovakvo predavanje mogao poslušati ovako "kasno" u životu i eventualno primijeniti barem mali dio toga.

Bilo je govora o svemu - od samih početaka do posla koji ilustratorica trenutno radi. Dobio sam puno korisnih informacija i poveznica za razne stranice i slične autore. Nakon toga uslijedila je i neka vrsta radionice, tzv. sketchmeet, koju je vodio još jedan gost umjetnik Živko Kondić, gdje smo uz druženje s profesionalcima i amaterima mogli dobiti nove informacije, crtati, isprobati novi Wacom Companion tablet i razmijeniti adrese svojih društvenih mreža na kojima predstavljamo svoje radove.

Kad smo kod društvenih mreža, bilo je riječi i o tome koliko je to dobra promocija radova. Ja sam prvo imao deviantArt račun, kao i Facebook stranicu, ali sam kasnije počeo pisati ovaj blog, te otvorio račune na Instagramu i Twitteru. Jedino još nemam Tumblr, ali vjerujem da sam i ovako prilično dobro umrežen. Sad samo trebam naći dobitnu kombinaciju i pronaći odgovarajuću publiku. Trenutno najviše uspjeha imam na Instagramu i deviantArtu, te ponešto na Facebook stranici, ali i za to mogu najviše zahvaliti mojim FB prijateljima, bez kojih sam mogao ostati gotovo neprimijećen.

No, da se još malo vratim iskustvu sa SFeraKona. Koliko god sam bio zadivljen i ushićen, toliko sam bio i uplašen da sam negdje gdje možda i ne pripadam. Prvo, ni sam još ne znam što točno želim raditi - crtati olovkom ili markerima, crtati digitalne ilustracije, izrađivati predmete od polimerne gline, predmete od papira ili predmete koristeći glue gun - odnosno, ne želim se ograničiti na samo jednu mogućnost. Bojim se da to nekome, tko prvi put vidi moju galeriju, djeluje prilično nesređeno i razbacano. Npr. na deviantArtu imam jako malo followera, ali popriličan broj favouritea, i to zbog toga što netko voli samo neke stvari koje objavljujete (recimo, crteže), ali vas ne želi slijediti, jer objavljujete i nešto što ih ne zanima (npr. figurice od polimerne gline). Postoje dva rješenja: ili da se odlučim samo za jedan medij, ili da za svaki od njih napravim poseban račun. Ovo prvo ne želim učiniti,  a ovo drugo mi se čini prekomplicirano i zapravo nepotrebno.

Drugo, profesionalci koje sam tamo upoznao nisu samo došli s ulice i dobili posao u nekakvoj tvrtki za digitalne medije. Ne, uz svoj talent, oni imaju i neku vrstu odgovarajućeg obrazovanja. Znači,  osim što mislim da su bolji crtači od mene (ili su njihovi mediji prema mojem mišljenju prihvaćeniji i cijenjeniji), oni iza sebe imaju nekakve umjetničke škole i akademije. Osim toga, svi oni "amateri" na radionici su dvadesetak godina mlađi od mene i imaju više elana, inspiracije, ideja i mogućnosti nego što sam ih ja imao ili još uvijek imam. Ja nisam u stanju ostaviti ovaj posao koji mi otplaćuje kredit i donosi kruh na stol i koji, moram priznati, mi više ne odgovara u onoj mjeri u kojoj bi trebao (ne kažem da ne volim svoj posao, nego ne volim uvjete u kojima se on odvija), i baciti se u nešto nepoznato i neizvjesno kao što je svijet umjetnosti o kojem ne znam previše, osim što posjedujem kakav-takav talent kojim najviše zabavljam rodbinu i prijatelje. 

Možda su neki od vas stekli dojam da će ovaj tekst biti inspirativan, ali koliko god to predavanje i radionica jesu bili, očito su u meni probudili i onog nesretnog crva sumnje koji nikad neće otići. Sve ovo ne znači da s mukom crtam i stvaram što god već stvaram, već samo da to budi nezadovoljstvo što od svega toga najvjerojatnije neće biti ništa više od ovoga što već jest - moj doživotan hobi koji će s vremena na vrijeme imati svoje svijetle trenutke, ali mi neće osigurati uspješan financijski život i priliku da radim posao koji volim, a ne koji moram.

Bez obzira na sve, htio bih završiti ovaj post u što pozitivnijem tonu. To što me moja trenutna životna situacija natjerala na ovakav način razmišljanja, ne znači da mi ova predavanja nisu i pomogla. Donio sam neke nove planove, osmislo neke nove ideje i idem dalje, pa makar se radilo samo o hobiju. Ovdje su također i najvažnije adrese predavača, ukoliko vas zanimaju i želite ih pratiti:

Kristina Bilota 

http://www.kristinatoxicpanda.com

https://www.instagram.com/toxicpanda.art

http://kristinatoxicpanda.deviantart.com

https://m.facebook.com/t0xicpanda

https://mobile.twitter.com/t00xicpanda?lang=en

Živko Kondić

https://www.artstation.com/artist/zhille

https://www.instagram.com/zhillustrator

http://zilekondic.deviantart.com

https://m.facebook.com/zhillustrator

https://mobile.twitter.com/zhille?lang=en

Znam da je ovaj post moj najosobniji dosad, ali imao sam potrebu podijeliti s vama još nešto osim uobičajenih radova i nadam se da će se kakav-takav napredak ubrzo i primijetiti.

Do idućeg posta!

Umbreon trainer

An obsessed Pokémon trainer and his Umbreon. I finally finished this drawing (maybe some of you remember the last year's sketch). I changed it a little bit, adding more "disturbing" details. Even Umbreon doesn't seem to be happy with the situation. :-D

Napokon sam završio crtež koji sam započeo prošle godine. Neki se možda i sjećaju skice koju sam objavio još u vrijeme Pokémon GO manije, ali ne znam zašto ga nisam tad završio. U međuvremenu sam dodao neke izmjene i dobio čak i bolji crtež nego što sam očekivao.

Tema je Pokémon trener koji je malo previše opsjednut svojim Umbreonom, tako da osim odjeće koja podsjeća na njegovog omiljenog Pokemona, ima i razne dodatke, pa čak i tetovaže. Svi ti detalji su mi tek jučer pali na pamet i drago mi je da nisam završio onu prvu verziju.

Inače, određen dio crteža je već bio gotov, zato bi mi bilo žao potpuno ga odbaciti. Nastao je u vrijeme kad sam još radio s Paint Shop Pro i Inkscape mi još nije bio na pameti, pa sam ga i završio u tom starom programu. Već neko vrijeme nisam pokretao PSP i ovo mi je bilo jedno nostalgično iskustvo. Ne kažem da ne želim nastaviti raditi u Inkscapeu, ali bilo je lijepo prisjetiti se lakoće kojom sam u rekordnom roku mogao završiti neki (za mene) kompleksniji crtež.

Na kraju vam opet objavljujem i WIP. Na njemu se vidi da sam promijenio i skicu i možete primijetiti koliko se ona razlikuje od prošlogodišnje verzije. Možda sam mogao sve to​ kompjuterski izvesti, ali također se i tu volim vratiti korijenima i nešto nacrtati običnom olovkom.

Iako imam puno ideja koje možda i neću stići ostvariti, ovoj sam se vratio i iz jednog sebičnog razloga - učinila mi se dovoljno dobra da postane možda ne viralni hit, ali barem primjećenija od nekih drugih. Zasad se to nije dogodilo jer, iako interes za Pokemonima još dugo neće potpuno nestati, crtež bi možda imao veće šanse da je objavljen za vrijeme Pokémon GO manije. Nisam sad ovo bezveze spomenuo, jer jedno od predavanja na SFeraKonu me je jako impresioniralo i utjecalo na neka moja gledišta, pa ću najvjerojatnije i tome posvetiti jedan post.

Do idućeg projekta/crteža/posta...

Penguins

Just a quick doodle of some penguins, inspired by a National Geographic photo I came across a while ago (Pentel Brush Pen + black markers).

Super Mario items (polymer clay)

Stars, mushrooms and buttons - polymer clay decorations made for Super Mario and Luigi cosplay for 39th sci-fi and fantasy convention SFeraKon in Zagreb, Croatia.

I am Groot! (Polymer clay)

My next project is related to the Guardians of the Galaxy Vol. 2 premiere this week. It's quite simple, a polymer clay badge or fridge magnet depicting Groot, one of the main characters from the movie.

Znam da sam uoči dolaska filma Guardians of the Galaxy Vol. 2 mogao izvesti nešto spektakularno, nacrtati remek-djelo koje bi me vinulo u neviđene umjetničke visine, ali čemu sve to kad mogu napraviti nešto toliko jednostavno i prizemno poput glave Groota od polimerne gline i upotrijebiti je kao bedž ili magnet za hladnjak? S jedne strane, napravio sam nešto prigodno, a s druge, nije mi oduzelo previše vremena. Win-win situacija, zar ne? Hm...

Dakle, proces nije bio kompliciran. Čak sam bio toliko lijen da glinu nisam pokušao ni pomiješati kako bih dobio svjetliju nijansu, već sam iskoristio jednu boju, pa je konačan proizvod ispao tamniji nego što bi trebao. Dodao sam malo crne i bijele za oči i to je bilo to.

Ipak, jedna od stvari koje sam oduvijek htio isprobati je upotreba krede u prahu za nijansiranje, u ovom slučaju za zelene vrhove na glavi. Nanio sam je četkicom za zube, kao što sam i vidio u jednom od tutorijala i stavio peći. Nisam znao hoće li i meni to uspjeti, ali bez obzira na jednostavnost projekta, zadovoljan sam što jest i što sam otkrio još jednu novu metodu koju poslije mogu usavršavati. 

Iako je plan bio izraditi više primjeraka i nositi ih kao značke na premijeru filma, uspio sam napraviti samo jednu, koja će na kraju krasiti moj hladnjak. Što se samog filma tiče, jako sam zadovoljan,  iako mogu (ako moram) prigovoriti da je soundtrack bio slabiji od prvog, te da sam imao osjećaj da su neke scene pomalo pretjerane, ponekad i nepotrebne, ali sve u svemu, vjerojatno ću još koji put pogledati film i možda promijeniti mišljenje (kao i kod npr. Ultrona). Osim toga, iako sam se pokazao lijen oko crtanja nečeg posebnog za premijeru filma, nakon gledanja sam dobio zanimljivu ideju i možda je i probam ostvariti idućih dana.

U svakom slučaju, što god bio moj sljedeći projekt, vidimo se ovdje, na starom mjestu!

May the 4th Be With You!

Happy Star Wars Day! May the 4th Be With You!

Instagram / Facebook page / deviantArt

DIY Togepi keychain

I'm back with my new polymer clay project. It was supposed to be finished before Easter, but obviously I didn't make it on time. So, it's another DIY project, a charm and/or keychain inspired by the Pokémon Togepi.

Kao što sam si dao zadatak da svaki put nacrtam nekakav crtež vezan uz aktualne filmove i serije, tako sam htio izraditi i privjesak za ključeve ili nešto slično od polimerne gline za razne prigode i praznike. Napravio sam jedan za Halloween, a planirao sam i za Božić i Uskrs. Ne moram ni reći da sam zbog raznih obveza oba preskočio. Ipak, iako je Uskrs iza nas, odlučio sam napraviti ono što sam planirao. Između ostalog, natjerao me je i nekakav natječaj jedne od grupa na deviantArtu.

Radi se o proljetnom natječaju, a Pokémon Togepi prema mojem mišljenju baš predstavlja početak nečeg novog, rađanje, postanak, što god... Budući da nosi dio ljuske jajeta iz kojeg se izlegao poput odjeće (u idućoj evoluciji kao Togetic ga odbaci), djeluje naivno, neiskvareno, poput mladunčeta. Znam da nema nikakve veze s Uskrsom i da se sad mnogi dušebrižnici križaju zbog ove usporedbe, ali vjerojatno je ta ljuska jajeta najodgovornija za to zašto me asocirao na ovaj blagdan. Plus, to je i dobra vježba za detalje na tako malenoj figuri (veličinu možete usporediti s ključem na slici gore).

Prevladavaju dvije boje, bijela i žuta (iako sam i ovaj put upotrijebio previše žute - trebalo je ispasti bljeđe), te u manjoj mjeri crna (za oči) i crvena i plava za detalje na ljusci jajeta (da, dobro sam napisao - plava - ali sam namjerno upotrijebio zelenu, jer nisam imao niti jednu plavu otvorenu i nisam htio otvoriti cijeli paketić za samo mikromilimetar boje, jer bi se glina počela sušiti, a ne znam kad ću je u bliskoj budućnosti trebati).

Bijelu glinu za ljusku jajeta sam "izrezbario" s jedne strane i njome omotao žutu kuglicu, na koju sam nalijepio pet dijelova "krune".

Dodao sam ruke i noge, a onda se bacio na prilično nezgodne detalje, jer je sve to dosta minijaturno. Oči su male crne elipse s bijelom točkicom, a crveni i plavi likovi na ljusci jajeta su sitni kvadrati, trokuti i krugovi. Kad je sve bilo gotovo, odrezao sam žicu s ušicom na odgovarajuću dužinu i utisnuo na vrhu glave. Nakon pečenja, hlađenja i lakiranja, na tu ušicu sam kliještima pričvrstio kolut i lančić i privjesak je bio gotov.

Kad nešto radim od polimerne gline, obično napravim više različitih stvari odjednom, i to iz vrlo jednostavnog razloga - uštede struje. Nema smisla paliti pećnicu za svaku sitnicu, što znači da sam usporedo s Togepijem napravio i još nešto, što ću predstaviti kasnije, prema planu. Također ponekad napravim i više komada istog privjeska, magneta ili broša kako bih ih mogao nekome podijeliti, ali iskreno, ovaj put sam od svega napravio samo po jedan primjerak jer je već bilo kasno i ovaj zadatak mi je ispao kompliciraniji nego što sam očekivao.

Dakle, do idućeg projekta i javljanja!

:-)