srijeda, 24. siječnja 2018.

Devilman Crybaby

Here's my drawing of Akira Fudo in his demon form, Amon, from the newest anime adaptation of the 70's manga Devilman (you can watch it on Netflix under the name "Devilman Crybaby"). It's cruel, savage, bloody and brutal to that extent that I'm actually afraid to say how much I liked it. I wouldn't recommend it to everyone because of some of the most disturbing scenes (horror, violence, sex, etc.) you can see in an anime. As for my drawing, it was primarily a traditional, ink drawing (I even used the Pentel brush pen on some parts), but I decided to vectorize it and add some IG filters because it seemed too simple and empty.


Već dugo planiram nacrtati nešto vezano uz anime i stalno su mi na pameti Attack On Titan i One Punch Man, ali evo, pretekao ih je Devilman Crybaby kojeg odnedavno možete pogledati na Netflixu. To je najnovija adaptacija mange Devilman iz 70-ih i prvo što morate znati da je brutalnija i tragičnija od bilo koje anime koju sam dosad gledao (čak i Beserk) i nije za ljude slabijeg želuca. Scene nasilja, seksa i ljudi koji se pretvaraju u demone nisu baš za svakog, pa možete zamisliti kako sam se i sam začudio što je smatram apsolutno briljantnim uratkom.

Na crtežu je glavni lik Akira Fudo u svom demonskom obliku, poznatom kao Amon. Iz nekog razloga demon ga nije potpuno obuzeo, tako da je ostao pola demon, pola čovjek, tj. Devilman. Kao što možete vidjeti u nastavku, planirao sam tradicionalni crtež tintom (za neke poteze sam čak koristio i Pentel bush pen), ali sam ga na kraju vektorizirao u Inkscapeu i "provukao" kroz neke filtere, jer mi se činio prejednostavnim, ali mislim da je na kraju sasvim solidno ispao.



Kao što rekoh, Devilman Crybaby je trenutno aktualan i možete dosta saznati na internetu ili društvenim mrežama, ali nemojte se upuštati u gledanje ako nemate dobre živce i toleranciju na prilično gnjusne scene. U krajnjoj liniji, pogledajte prvu epizodu i sve će vam biti jasno. Kako počinje, takav ton će imati do samog kraja. Nemojte reći da vas nisam upozorio.

Do idućeg projekta!

utorak, 9. siječnja 2018.

Rey (Star Wars: The Last Jedi)

For my first digital drawing this year I chose Rey from Star Wars: The Last Jedi. I decided to continue using Inkscape and when I came across a pose with an interesting perspective, I just had to draw Rey again. I hope I'll draw more digital art this year, but if you follow my account long enough, I guess you already know how easily I get distracted by other forms of art, hobbies and DIY projects.



Budući da sam odlučio pokušati više se posvetiti svojoj najvećoj ljubavi u svijetu umjetnosti - digitalnoj ilustraciji - bio bi i red da tako započnem novu godinu. Naišao sam na zanimljivu pozu koja je kao stvorena za Jedi viteza, pa sam odlučio opet nacrtati Rey iz Star Wars sage, tim više što je baš u to vrijeme u kina došao The Last Jedi.

Također sam opet htio dati šansu Inkscapeu, budući da vjerujem kako sam ipak nešto postigao vježbajući na prijašnjim crtežima. Mislim da sam jednom spomenuo kako moram pronaći neki svoj način kako se uhvatiti u koštac s tim nesretnim vektorima i mislim da sam ovaj put uspio. Vjerojatno to nije bit tog programa, ali uspio sam ga prilagoditi sebi, malo si olakšati, tako da sam trenutno optimističan i nadam se da ću nastaviti crtati više.

Dakle, neke stvari ne želim mijenjati, tako da ispod opet možete vidjeti neke od koraka nastanka ovog crteža. Najradije prvo skiciram olovkom, skeniram crtež i nacrtam lineart u programu, te ga obojam.


Zapravo, u konačnici se ne vidi neka velika razlika, osim što je sve nacrtano u vektorima. Ne znam hoću li uspjeti nacrtati više digitalnih crteža nego prošle godine, ali kao što rekoh, pokušat ću. No, ako pratite moje objave, vjerojatno već računate na to da me može omesti bilo što drugo kreativnog karaktera (nove tehnike, ostali hobiji i uradi-sam projekti). :-D

A sad bih iskoristio priliku da kažem nešto o osmom dijelu Star Warsa, The Last Jedi, budući da je dobio toliko oprečnih kritika, što znači da možete očekivati i koji spoiler. Moram priznati da nakon premijere nisam bio baš prezadovoljan. Čak štoviše - ne znam što mi se to događa - ali sve više filmova i serija me prilično razočaralo u zadnjih nekoliko godina. Npr. žao mi je što to moram reći i za početak Guardians of the Galaxy Vol.2 (sva sreća, tijekom filma se taj osjećaj izgubi), ali i ovdje mi je nakon nekoliko prvih scena palo na pamet: "Bože, što li ću ja to sad gledati? Zašto nepotrebno pretjeruju?". Kao što su me na početku Guardiansa prva scena borbe i Grootov ples skoro izbacili sa stolice, tako me i prva (duhovita) interakcija između Poea i Huxa na početku TLJ prilično zabrinula. Kao što rekoh, sve više mi se javlja glas u glavi koji poput alarma počne vikati Ne! Ne! Ne! čim se takva scena pojavi u filmu ili seriji.

Prije premijere sam izbjegavao spoilere, YouTube snimke i članke o raznim teorijama, pa sam ih pogledao nakon filma. Osim toga, budući da sam ipak vjeran fan, gledao sam i film još jednom i mogu reći da mi se mišljenje prilično popravilo i da, ako se zanemare neka očekivanja, to sam po sebi nije loš film. S druge strane, shvaćam zašto su drugi tako razočarani. The Force Awakens je ipak postavio neka zanimljiva pitanja, koja je The Last Jedi odlučio ili ignorirati, ili je na njih polovično odgovorio ili nije znao što bi s njima. Nekako sam mislio da su prije snimanja osmislili kostur priče koji je trilogija trebala popuniti, a ne da svaki redatelj ignorira ono što je snimljeno prije i stvori neki svoj film. Ili je stvar u vrlo pomodnom trendu da se gledatelja iznenadi i šokira bez obzira na integritet priče, kao što to sad rade i u popularnim serijama? Jer, dragi producenti (ili tko već), nekad zaista samo želimo vidjeti ono što očekujemo. Što god bilo u pitanju, nadam se da će treći dio ipak popuniti barem neke praznine, zaokružiti priču i dati smisleniji zaključak.

Toliko od mene zasad. Nadam se da se vidimo uskoro s novim crtežima! ;-)